Na nagovor prijatelja ovaj vikend sam hodočastio u Mariju Bistricu.
Svaki puta mi se nakon odlaska tjedan bude naporniji ali ispunjen.
Iako me nagovaraju da idem pješice tamo, ja nikako da se odlučim tako da sam ovaj puta išao autom i vozila je prijateljica koja je jučer rodila.
Ne znam ali sada imam nekakav čudan osječaj sreče.
S tom obitelji sam u kontaktu putem mail-a i njezin muž me non stop potiće da krenem pješice na Bistricu ali ja svaki puta odgađam jer me je strah moje slabe kondicije.
I gdje čuda. Još smo u autu razgovarali kako treba rodit za tri tjedna a ne za dva dana.
Kao i svaki puta njezin muž pješačio na Bistricu. Na koljenima je nekoliko puta obišao svetište.
Ja sam od tada svaki dan molio i prikazivao sva trpljenja među ostalima i za njih i dogodi se čudo.
Sretan sam zbog toga i iako su mi ovi dani poslovno naporni sav napor prinosim za majku i za tu obitelj.
Ne znam što još napisat.
Neka Bog čuva malu Mirjam i cijelu njenu obitelj.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar