Znam da je domovina u srcu ali dali je fer da glasaju za nešto što neće osjetit.
Volio bih ja njima odlučit i dati glasove za stranke u njihovim zemljama, odlučivat kako će živjet i tko će im biti na vlasti mada im se to ne sviđa.
Ukinuo bih glasove dijaspore koja nema što tražit tamo gdje ne žive.
Boli me kada moju sudbinu kroje upravo oni koji ne žive tu, ne plačaju poreze, skupe režije, preskupu prehranu.
Na žalost mnogo zla nebi bilo da nije glasla dijaspora i oni sa dvojim državljanstvom pretežno BIH.
Nebi bilo lopova koji gledaju samo svoju korist, a ne i korist večine.
Znam da su mnogi ulagali u zemlju ali ne žive tu.
Dolaze izbori i refendum.
Opet će glasovi bolesne dijaspore odlučivat poredak u zemlji gdje se jako teško živi, gdje ne teče med i mlijeko, gdje je sve iznad prosjeka skupo, gdje su plače smješno niske i koje ne pokrivaju životne potrebe.
Da upravo će ti glasovi odlučit da če opet na vlasti HDZ i da bez obzira što oni koji tu žive ne žele ipak čemo reči da smo za ulazak u bolesnu EU.
Sve je rasprodano u bescjenje. Dijaspora je to htjela jer je dala glas koji je bio važan za ovu trulu vlast.
Došlo je vrijeme za promjene.
Ima novih opcija ali opet dijaspora gleda samo HDZ.
Dijasporo. Hvala na svemu,
Hvala na svakom eurum dolaru, ali sada je vrijeme da mi sami glasamo za ono što je za nas dobro i gdje jednog dana vidimo svoje potomke.
