srijeda, 20. svibnja 2009.

Gospodine

Zašto ovo dopuštaš.
Zašto mi je majka opet u bolnici.
Čemu ova patnja i bol.
Kada će konačno zasijat sunce u mojoj obitelji.
Htio bih skladnu i sretnu obitelj.
Pitam se kada ću to moći.
Strah me je socijalne službe.
Molim te.
Daj mi snage da ovo izdržim bez posljedica.
Podari mir mojoj obitelji i da se svi problemi riješe.

utorak, 19. svibnja 2009.

Ne vidim izlaz

Ne znam što da radim. Muka mi je.
Ne vidim izlaza iz trenutne sitvacije.
Stanje je jako loše.
Najradije bi nestao i probudio se kada sve ovo prođe.
Svakim danom je sve teže i teže.
Financije me stišću do iznemoglosti. Doslovce ne vidim izlaza nego uzet kod lihvara kredit i sve trenutne rupe pokrit i gladovat.
Dužnici nikako da vrate dugove koji bi me barem malo spasili od brodoloma.
Pitam se zašto Bog sve ovo dopušta.
Zašto sve ovo dopušta i gdje su granice?
Pitam se gdje su oni lijepi dani kada je bilo svega i sve režije plačene.
Sada samo što ne ostanem na cesti.
Moglo se puno toga ali nije.
Mogao sam imat sada svoju obitelj, a ne samovat.
Razmišljam prodat stan, riješit dugove i preselit u predgrađe iza Sesveta u Novi Jelkovac.
Za ovo bi mogao dobit za dva manja stana.
Krenut od nule.
Samo što majka ne želi iz centra grada.
Novo naselje je izgrađeno na kraju grada.
Novi stanovi, autobusna linija, mir i tišina.
Bože. Dragi Bože pomozi mi da izađem iz ove jako teške sitacije.

petak, 8. svibnja 2009.

Bože HVALA TI

Osječam neopisivu sreću koju želim podjelit s vama.
Od ponedjeljka ulazim u neokatekumensku zajednicu na Jordanovcu zahvaljujući jednoj predvnoj osobi.
Sada mi je šefica rekla da sam na popisu za terene koji su u lipnju i srpnju tako ću svaki drugi tjedan biti na terenu po 5 dana.
BOŽE, HVALA TI.

četvrtak, 7. svibnja 2009.

Sreča kada se za nekoga moli

Ne znam kako vama ali ja osobno osječam veliku sreču kada molim za neke osobe.
Neke od njih su sada u novincijatima, spremaju se u novincijate, samostane, misije ili su svečenici ili su obični laici s kojima sam dobar.
Neću imenovat osobe za koje to osječam ali to je zbilja neopisivo.
Znam da mnogi mole za mene i ja za njih.
Ono što ja radim ta prikazujem trpljenje kao molitvu.
Kažu da je to jaka molitva.
Za jednu osobu koja je sada u Isusovačkom novincijatu sreču kod molitve je neopisiva. Ne znam zašto ali nisam vezan za tu osobu ali smo nekad bili prijatelji i drago mi je da je bila na mom životnom putu. Sada kada ovo pročita će se prepoznat.

ponedjeljak, 4. svibnja 2009.

Ko da nemam snage da nastavim

Riječima jedne pjesme opisat ću kako se sada osječam.
'Ko da nemam snage da nastavim.
Kao da je pjesmi kraj.
lagano se topim i nestajem i moje riječi nisu ljubavne,
gubim vjeru, a ona mi je sve'.
Imam snage uz Božju pomoč nastavit dalje.
Samo me on tješi i uz mene je.
Tu su i moji prijatelji koji su Božiji poslanici.
Volim svoju obitelj, ne mogu podnjet da se ovako vrijeđaju, i sve ostalo što rade.
Ne mogu zamislit život bez i jedne zaračene strane.
Svi mi kažu da pređem na sestrinu stranu, ali ja ne mogu gledat kako mi brat propada.
Koliko sam god ljut koji put na njega ipak ga volim i razumijem.
Koliko sam god ljut na sestru, mamu i šogora ipak ih razumijem i cijenim.
Svatko od njih mi želi na svoj način dobro.
Teško je izabrat koja je prava strana.

Dobar pastir

Jučer smo slavili dan dobrog psatira i dan molitve za Duhovna zvanja.
Mislim da svatko od nas treba molit za svečenike, redovnike i redovnice koji su stupovi naše vjere. Oni svojom žrtvom i odricanjem daju puno, daju sebe.
Mnogi moji prijatelji su krenuli putem Dobrog pastira i sada djeluju ili će djelovat.
Ponosim se njima i molim za njih.
I ja osječam poziv ali zbog okolnosti do danjega ne mogu krenut na taj put.
Neću imenovat sve moje prijatelje koji su krenuli ali samo nešto. Svatko je od njih poseban ili posebna. I drago mi je da su ušli u moj život i bili na dijelovima životnog puta. Mnogi su još uvijek samnom na tom putu.