Ljude koje ne primječujemo

Jučer sam popodne iza posla žurio u banku platit kredit.
Na početku Bakračeve dok sam prolazio stajala je žena i prosila i vikala 'Pomozite mi, gladna sam'. Glas joj se sličio na glas moje majke. Rekao sam u sebi da ću se vratit i da ću joj dati koju kunu. Naravno da sam zaboravio jer se u među vremenu dogodile neke stvari.
Sada mi je žao što se nisam vratio i dao joj barem 10 kuna.
Nadam se da je uspjela skupit za kruh.
Koliko je ljudi koji vape za pomoć a mi ne čujemo.
Tu ženu je doveo život na ulicu da traži pomoć. Koliko ih je onih koji trebaju pomoć a ne traže je več trpe.

Navezanost

Navezanost je kao okovi koji vezu jednu osobu na drugu ili na neku stvar.
To je loša navika i trebalo bi se što manje navezivati.
Ovo sada osječam kod moje majke koja je jako vezana za mene. Ako se ne čujemo jedan dan več je frka, panika, radi probleme u bolnici. Pokušavam je naučit kao što je jedan moj prijatelj učio mene da je to loše.
I ja sam nekada bio takav. Vezao sam se za sve.
To je loše.
Ti toj osobi nedaš živjet.
To se molivom i sigurnošću u Boga može riješit, samo treba imat snage za takav potez.

Marija Bistica

Na nagovor prijatelja ovaj vikend sam hodočastio u Mariju Bistricu.
Svaki puta mi se nakon odlaska tjedan bude naporniji ali ispunjen.
Iako me nagovaraju da idem pješice tamo, ja nikako da se odlučim tako da sam ovaj puta išao autom i vozila je prijateljica koja je jučer rodila.
Ne znam ali sada imam nekakav čudan osječaj sreče.
S tom obitelji sam u kontaktu putem mail-a i njezin muž me non stop potiće da krenem pješice na Bistricu ali ja svaki puta odgađam jer me je strah moje slabe kondicije.
I gdje čuda. Još smo u autu razgovarali kako treba rodit za tri tjedna a ne za dva dana.
Kao i svaki puta njezin muž pješačio na Bistricu. Na koljenima je nekoliko puta obišao svetište.
Ja sam od tada svaki dan molio i prikazivao sva trpljenja među ostalima i za njih i dogodi se čudo.
Sretan sam zbog toga i iako su mi ovi dani poslovno naporni sav napor prinosim za majku i za tu obitelj.
Ne znam što još napisat.
Neka Bog čuva malu Mirjam i cijelu njenu obitelj.

Molitva

Bože.
Danas moj prijatelj iz Canade kreće na put Lijepe naše tj putuje u Hrvatsku preko Francuske.
Put je dug. Molim te da sve prođe u redu jer on je u godinama.
Molim te Blagoslovi ovo putovanje, ljude s kojima će putovat i molim te da sretno stigne sutra u svoju Hrvatsku koju posječuje po zadnji puta.
Molim te da njegov boravak u Hrvatskoj bude za pamčenje i ne zaboravan.
Molim te za njegovu obitelj koju će posjetit i daj im snage kada dođe trenutak rastanka da bude bez boli u duši.

Želje

Danas sam godinu dana stariji.
U godini koja je iza mene dogodilo se puno divnih stvari. Na žalost bilo je i ružnih stvari koje želim zaboravit.
U godini koja je pred menom želim si konačno sredit život, ustrajat u nekim projektima koje sam počeo i koje ću uskoro započet. Možda naći konačno srodnu dušu. Htio bih se manje zatvarat u sebe. Nadam se da ću i poslovno puno toga dobrog napravit mada sam na putu da do toga i dođe.
U godini koja je iza mene stekao sam jako puno prijatelja. Nadam se da ću ih sve i zadržat i da ću biti puno bolji prema njima.
Želim bratu da se konačno oženi i da ako Bog da, postane tata.
Znam da me Bog prati i da je uz mene.
Vjera mi puno pomaže u životu.
Pisanje me opušta i konačno sam razdvojio neke stvari koje sve ne zanima u nekoliko blogova tako da sam postao dostupan svima i sve ima svoju smisao.
Hvala svima koji pratite ova moja pisakanja i koji me razumijete.
Neki dan sam otvorio i dvanaesti blog. :-) .

Ono, kako da kažem

Svi me osuđuju što sam popustiv prema bratu.
Od majke, liječnika, sestre, do prijatelja i šefova.
Brat je jedan i to cijelim ma koliko to koštalo i koliko me to vodi u propast.
Brat i majka nikako da se pomire.
Brat i sestra komuniciraju.
Ja igram igru na dva kolosijeka ma koliko to loše zvučalo.
Brat nikako da svati da je moj ritam sasvim drugačiji od njegovog i to on ne prihvača a ja njegov moram. I inaće mi je prag tolerancije s obzirom da sam neko vrijeko vrijeme boravio u psihijatrijskim ustanovama mi je jako velik.
Kada sam boravio u bolnici brat je dolazio ali se nije ugodno osječao. Koji puta me je pitao kako ja tu izdržim.
Brat puca, dere se i bezobrazan je, neugodan je koji puta.
Svi se slažu da treba na liječenje samo pitam se na koji način ga dovest.
Iako me je doveo do 'prosjačkog štapa' ne znam ali vjerujem i molim se da se popravi i da mi vrati sve dugove, da potpiše trajne naloge koji bi mi donekle osigurali egzistenciju.