Ne znam što da radim. Muka mi je.
Ne vidim izlaza iz trenutne sitvacije.
Stanje je jako loše.
Najradije bi nestao i probudio se kada sve ovo prođe.
Svakim danom je sve teže i teže.
Financije me stišću do iznemoglosti. Doslovce ne vidim izlaza nego uzet kod lihvara kredit i sve trenutne rupe pokrit i gladovat.
Dužnici nikako da vrate dugove koji bi me barem malo spasili od brodoloma.
Pitam se zašto Bog sve ovo dopušta.
Zašto sve ovo dopušta i gdje su granice?
Pitam se gdje su oni lijepi dani kada je bilo svega i sve režije plačene.
Sada samo što ne ostanem na cesti.
Moglo se puno toga ali nije.
Mogao sam imat sada svoju obitelj, a ne samovat.
Razmišljam prodat stan, riješit dugove i preselit u predgrađe iza Sesveta u Novi Jelkovac.
Za ovo bi mogao dobit za dva manja stana.
Krenut od nule.
Samo što majka ne želi iz centra grada.
Novo naselje je izgrađeno na kraju grada.
Novi stanovi, autobusna linija, mir i tišina.
Bože. Dragi Bože pomozi mi da izađem iz ove jako teške sitacije.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
1 komentar:
Bože Hvala za ovu situaciju koja je iznimno teška,i psihički i svakako.Kažem Hvala ali iskreno ne mislim tako već se pitam zašto je to tako.Financije su stisle,teško je užasno,znam da ljudi imaju i većih problema ali meni je užasno teško,taj osjećaj je neopisiv,kada sa svih strana stisne,svi nešto zahtjevaju,naišao sam baš danas ne nerazimijevanje kod jednog fratra koji me čak nije ni htio ispovjedati dok god ja ne riješim odnos sa svojim roditeljima,dok im ne oprostim ali to nije razlog da me ne odriješi grijeha.Bože Prosvijetli i mene ali i tog Fratra,stvarno me iznenadio jer kada sam došao kod njega da se iskreno ispovijedim on me odbio;Bože Pomozi....
Objavi komentar