srijeda, 28. siječnja 2009.

Blog

Uskoro ću na svom prvom blogu napisat 1300 članak.
Sada sam ga prošao i doslovce ima za jednu malu lijepu knjižicu.
Počeo sam ga pisat davne 2004 godine i sa prekidima ga pišem.
Možda bi bilo i sada preko 1500 članaka da nisam odlučio odvojit fotografije i priće od njega.
Ovaj blog mi je sada draži jer na njega ne stavljam obavijesti već svoja razmišljanja.
Ovih dana ću imat vremena da napravim odabir tekstova.
Bit će to presjek vremena.

utorak, 27. siječnja 2009.

Redovništvo

Vec dugo, jako dugo u meni je Bozji poziv.
Prije 10 godina sam trebao krenut u red braće Majke Terezije, ali spletom okolnosti nisam.
Taj poziv se več neko vrijeme opet javlja.
I mislim da je to upravo to.
Molitva me smiruje i ona je dio mene.
Obozavam sjedit u crkvi i razgovarat s Bogom.
Sada radim na tome da krenem jer bolest je pod kontolom i doslovce uzimam minimum minimuma ljekova koje mi prepisuju specijalistica doktorica Šagud sa KBC Rebra.
Ono što me sprečava su krediti, moja obitelj koja to ne želi prihvatit.
Neki moji prijatelji i dalje mole za mene. I ja za njih.
Molitva je nesto veliko, nešto što ima smisao.
Probat cu pa što bude.
Mozda ovih dana razgovori sa svečenicima odrede put mom redovništvu.

Gospodin Milan

Vec dugo obilazim gospodina Milana.
Stari dobar krojac, koji je svoj zivotni vijek posvetio odjevanju Zagrebacke gospode inaće Zagorac.
Svaki put me iznenadi nekom prićom.
Volim otić kod njega ali u zadnje vrijeme idem rijetko.

ponedjeljak, 26. siječnja 2009.

Duhovna glazba

Duhovna glazba je nešto posebno.
Izvorna duhovna pjesma je baština koja se njeguje.
Svaki dio Lijepe naše ima svoje duhovne pjesme.
Puno toga je sačuvano, ali isto tako puno toga se neće sačuvat jer nema tko nasljedit tu baštinu.
Ima puno vrste duhove glazbe.
Svaka je na svoj način lijepa i često je bogadtvo za liturgiju.

Na početku tjedna.

Na početku smo još jednog tjedna.
Zahvalimo Bogu na tjednu koji je prošao
Zahvalimo mu za sve lijepo što nam se dogodilo, za sve susrete, sastanke, napore koje smo uložili da sve bude kako treba.
Zahvalimo mu za svaki slobodni trenutak, za njegovu blizinu kada nam je bilo teško.
Zahvalimo za sve loše i za spoznaju da je i tada on bio s nama i da nas nije ostavio.
Molimo ga za ovaj tjedan, za sve napore koje ćemo uložit i za nadu da će sve ispast kako treba.
Molimo ga za slobodne trenutke koje čemo provest sa svojom obitelji, prijateljima.
Molimo ga da nas ne ostavi kada će nam biti teško.
Bog je uvijek uz nas.

nedjelja, 25. siječnja 2009.

Prijatelji

Kazu da su pravi prijatelji bogadstvo.
Ja se mogu pohvalit da imam zbilja nekoliko dobrih prijatelja kojima se mogu javit kada mi je teško.
Prijatelj je vise od rijeći, onaj pravi neće te ostavit ni kada si slab.
Imam nekoliko prijatelja koje zovem kada mi bolest izmakne kontroli. Oni tada pojačavaju molitvu za mene. Oni su tada moj oslonac.
Da nema Damira, Krese, Drine, Sonje M., Stanke, moje šefice Dragice, Petre iz Koprvivice, patera Luke Rađe, patera Zdravka Kneževića, Ivo iz Beča, mojih sa posla, ... bilo mi mi užasno teško.
Da nema puno onih koje nisam imenovao a isto tako su mi važni moj svijet bi bio tužniji.
Neki prijatelji su me kada mi je bilo teško ostavili (Hrvoje Mravak, ... ) ali ne zamjeram im i svaki dan molim za njih. I oni su bili dio mene.
Svima sam svaki dan dužan reči HVALA.
Hvala što me trpe ovakvog kakav sam.
Oni su moje bogastvo.

Knjiga

Blog davorovenovosti.blog.hr postoji več preko 3 godine i ima preko 1200 članaka.
Večeras razmišljam o tome da to prenesem u knjigu.
Pitat ću svoje u firmi da mi budu izdavaći.
Znam da je to tesko ali idem pa sto bude.