nedjelja, 25. siječnja 2009.

Prijatelji

Kazu da su pravi prijatelji bogadstvo.
Ja se mogu pohvalit da imam zbilja nekoliko dobrih prijatelja kojima se mogu javit kada mi je teško.
Prijatelj je vise od rijeći, onaj pravi neće te ostavit ni kada si slab.
Imam nekoliko prijatelja koje zovem kada mi bolest izmakne kontroli. Oni tada pojačavaju molitvu za mene. Oni su tada moj oslonac.
Da nema Damira, Krese, Drine, Sonje M., Stanke, moje šefice Dragice, Petre iz Koprvivice, patera Luke Rađe, patera Zdravka Kneževića, Ivo iz Beča, mojih sa posla, ... bilo mi mi užasno teško.
Da nema puno onih koje nisam imenovao a isto tako su mi važni moj svijet bi bio tužniji.
Neki prijatelji su me kada mi je bilo teško ostavili (Hrvoje Mravak, ... ) ali ne zamjeram im i svaki dan molim za njih. I oni su bili dio mene.
Svima sam svaki dan dužan reči HVALA.
Hvala što me trpe ovakvog kakav sam.
Oni su moje bogastvo.

Knjiga

Blog davorovenovosti.blog.hr postoji več preko 3 godine i ima preko 1200 članaka.
Večeras razmišljam o tome da to prenesem u knjigu.
Pitat ću svoje u firmi da mi budu izdavaći.
Znam da je to tesko ali idem pa sto bude.

petak, 23. siječnja 2009.

Chat

Večeras je chat.
Dolazi gost, tema je zanimljiva.
Malo me lovi trema jer pitam se kako će to izgledat, dali će biti mjesta za sve, dali će sve radit kako treba, dali će se gost snači?
Vjerujem da će sve biti dobro. Pripremio sam se i na zivkanje mobitela i mail-ova svih onih koji neće moći pristupit chatu.

srijeda, 21. siječnja 2009.

Sječanje na Tomija

Sinoć je održan još jedan H-epicentar.
Jedna osoba koja se tome jako veselio nije došao tj na žalost nikada više neće doći.
To je naš Tomi.
Točno se osječala praznina na samoj večeri i svi koji radimo i sudjelujemo u tome osječali smo doslovce neku prazninu. Očekivali smo da dođe zajedno sa Tomislavom Penavićem i da se kao i svaki puta raduje s nama u tome da opet nekome pomažemo.
Sječam se da je znao doći na naše sastanke i uvijek je imao konkretne prijedloge, uvijek je očekivao zadatak i bio je onaj koji nas je razveseljavao, dizao kada smo padali.
Toga za sada vise neće biti.
Na kraju.
Tomi.
Hvala ti na svemu.
Hvala ti što si nas znao razveseljavat kada je bilo teško.
Falit će nam, ali sada znamo da imamo jednog zagovornika na nebu za H-epicentar i da ćeš svaki puta biti prisutan u našem radu i mislima kada opet bude večer ili neki sastanak.

ponedjeljak, 19. siječnja 2009.

Božiji poziv.

Ovih dana se pitam zbog čega kvalitetne osobe odlaze u svečenike, redovnike i redovnice.
Primjer je Drina Čavar koja je zbilja kvalitetna osoba, imala je dobar i uspješan posao. Pustila je sve i jedno nedjeljno popodne otišla u samostan u Veneciju gdje je bila neko vrijeme. Sada je spletom okolnosti več drugu školsku godinu u misijama u Ekvadoru. Kad se vrati nada se da će se riješit dopuštenje biskupa i radna dozvola i onda opet u Venecijsnski samostan. Puno toga je pokrenula oko patera Luke i projekata nekih udruga u Zagrebu.
Ovih dana je i moj bivši prijatelj koji je bio tri godine voditelj kampa za mlade Modrave otišao u Isusovački novincijat i Split i Rim. Ovih dana je bio u Zagrebu. Sretan je što se vidi na njemu.
Ovih primjera ima puno a ovo su samo aktulani.
Očito je da Bog u svoje redove zove one koji rade skromno i koji svoje zasluge prepisuju drugima i njemu.

nedjelja, 18. siječnja 2009.

Na početku novog tjedna

Na početku smo još jednog tjedna.
Dali smo prvo zahvalili Bogu za tjedan koji je iza nas?
Zatim sada ga zamolimo da bude uz nas i tjekom ovog tjedna.
Zahvalimo mu svaki puta kada nam se nešto lijepo dogodi i kada u nečemu uspijemo.
Zazovimo ga na početku nečeg novog.
Molimo ga za pomoć ako nešto krivo krene.
Bog je uvijek uz nas.

ponedjeljak, 12. siječnja 2009.

Krštenje gospodnje ili Bogojavljanje

U katoličkoj crkvi krštenje je jedan način inicijacije osobe u društvo. Obično krštenje primamo kada smo jako mali.
Ne znam kako je u drugim vjeroispovjedima ali i katoličanstvu je to.
Dali se sječaš tog čina krštenja, inicijacije ulaska među rođene.
Bog je ljubav i svaki dan bi trebali njemu ili onome koja zoveš Bog zahvaljivat za svki trenutak, za svaki smjeh, suzu, radost, trebali bi zahvaljivat.
Radost života je snaga. Onaj iznad nas nam to daje.